Mir
Velibor Čolić
s., dal bosniaco
Festivaletteratura pace

Znači ono čudno vrijeme, i stanje, koje dolazi poslije primirja i rata. Može značiti isto i kao tišina. Jedna od rijetkih slavenskih riječi koja zvuči « internacionalno », ruske svemirske stanice su zaslužne za to. Kao i rat i mir možemo dobiti ili izgubiti. Ako smo predsjednik neke države, maršal ili general neke vojske, mir možemo i potpisati. Mir je blago govore političari, mir je san govore pjesnici. Mir je ponekad samo nedostatak rata. Mir je često priprema za rat, drugo, tamnije, lice naše ljudske sudbine. Mir je manje poznat nego rat : ljudsko sjećanje bilježi ratove, zaboravlja mir. Ah da, u južnoslavenskim jezicima imenica rat ima svoju množinu (ratovi), mir ne. Mir je uvijek u jednini, jedan i usamljen. Mir je ponekad i zastava. Često protest. Mir su fotografije, cvijet u puški, mir je civilizacija, mir smo mi. Rat i pakao, to su oni drugi. Neki narodi žive u miru, drugi imaju historiju. Neki narodi su bogati, drugi imaju literaturu. Neke Europe ratuju a Amerikanci prave mir. Ono što dobijemo u ratu, rekao je Dobrica Ćosić, otac srpskog nacionalizma, uvijek izgubimo u miru.

Ostali, normalni, ljudi UVIJEK izgube sve u ratu. I UVIJEK dobiju u miru.

Indica quel tempo strano, e quello stato, che segue la tregua e la guerra. Può anche indicare il silenzio. È una di quelle rare parole slave che suonano «internazionali», grazie alle stazioni spaziali russe. Come la guerra, anche la pace possiamo vincerla o perderla. Se si è il presidente di un paese, il maresciallo o il generale di un esercito, si può anche sottoscriverla, la pace. La pace è il balsamo dei discorsi dei politici, la pace è il sogno delle parole dei poeti. La pace è a volte solo la mancanza della guerra. La pace è spesso una preparazione alla guerra, l’altro volto, più cupo, del nostro umano destino. La pace è meno conosciuta della guerra: la memoria umana è segnata dalle guerre e dimentica la pace. Ah sì, nelle lingue slave del sud la parola guerra (rat) ha un suo plurale (ratovi), la pace no. La pace è sempre al singolare, una e sola. La pace a volte è anche una bandiera. Spesso una protesta. La pace sono le fotografie, il fiore nel fucile, la pace è civiltà, la pace siamo noi. La guerra e l’inferno, quelli sono gli altri. Alcuni popoli vivono in pace, altri hanno una storia. Alcuni popoli sono ricchi, altri hanno una letteratura. Alcune Europe fanno la guerra, gli Americani fanno la pace. Ciò che guadagniamo in guerra, ha detto il padre del nazionalismo serbo Dobrica Ćosić, lo perdiamo sempre in tempo di pace.

Gli altri, le persone normali, perdono SEMPRE tutto in guerra, e guadagnano SEMPRE in tempo di pace.



Festivaletteratura

con il sostegno di

Festivaletteratura